Dom mladih Split

Bojan Mrđenović: Magistrala (izložba)

Galerija MKC, GDZ, izložbe, ,

26.9–10.10.2019

Fotografski pro­jekt Magistrala Bojan Mrđenović razvi­ja već šest godi­na kroz koje je saku­pio više od 1500 ana­log­no naprav­lje­nih foto­gra­fi­ja, čiji uži izbor je već pred­stav­ljen jav­nos­ti na izlož­ba­ma u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku

Bojan Mrđenović: Magistrala / Adriatic Highway

OTVARANJE: čet­vr­tak, 26. ruj­na 2019. u 20:00 h
TRAJANJE: 26. ruj­na — 10. lis­to­pa­da rad­nim danom od 17 do 20 h

Bojan Mrđenović obra­tio nam se 2017. godi­ne sa željom da, zajed­no s našim timom, pro­duk­cij­ski zaokru­ži tada već obi­lan foto­graf­ski cik­lus u kojem doku­men­ti­ra arhi­tek­tu­ru, kra­jo­li­ke, pri­li­ke i lju­de na Jadranskoj magis­tra­li, nepo­sred­no pri­je nego je za isti umjet­nič­ki pro­jekt nagra­đen novo­os­no­va­nom nagra­dom Marina Viculin među­na­rod­nog fes­ti­va­la foto­gra­fi­je Organ vida. Fotografski pro­jekt Magistrala Bojan Mrđenović razvi­ja već šest godi­na kroz koje je saku­pio više od 1500 ana­log­no naprav­lje­nih foto­gra­fi­ja, čiji uži izbor je već pred­stav­ljen jav­nos­ti na izlož­ba­ma u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, a ovom izlož­bom u pros­to­ru gale­ri­je Doma mla­dih, pre­zen­ti­ra­ju­ći čak 150 ana­log­nih foto­gra­fi­ja, zaokru­žu­je svoj ciklus. 

Jadranska magis­tra­la, pušte­na u pro­met 1965. godi­ne, ure­za­na u uski obal­ni pojas izme­đu mora i pla­ni­na, poneg­dje uz samu pla­žu, nije­mi je svje­dok mije­na nas­ta­lih usli­jed nepla­ni­ra­nog i inva­ziv­nog razvo­ja turiz­ma na našoj oba­li. Ljeti pre­bu­ki­ra­na auto­mo­bi­li­ma, lju­di­ma koji je pre­tr­ča­va­ju, neo­n­skim rek­la­ma­ma, kupa­či­ma, turis­ti­ma i pro­da­va­či­ma, zimi je sablas­no praz­ni zavo­ji­ti pod­sjet­nik na činje­ni­cu da sve­pri­sut­ni feno­men masov­nog turiz­ma rapid­no mije­nja demo­graf­sku struk­tu­ru domi­cil­nog sta­nov­niš­tva koji uz tu magis­tra­lu živi. Već u ovom vre­men­skom ras­po­nu od samo pet godi­na uoč­lji­ve su pro­mje­ne uz magis­tra­lu uzro­ko­va­ne razvo­jem masov­nog turiz­ma, poseb­no div­lje i pre­tje­ra­ne grad­nje apart­ma­na koji pone­kad i sami “istr­ča­va­ju” na ces­tu, do napu­šte­nih tvor­ni­ca i indus­trij­skih i pro­izvod­nih pogo­na, koji se ruše da bi se dobi­lo više mjes­ta za apart­ma­ne. Mrđenović sve ove mje­ne doku­men­ta­ris­tič­ki, objek­tiv­no uoča­va i one pos­ta­ju pred­met ovog foto istra­ži­va­nja, kako Bojan Krištofić, u jed­noj od kri­ti­ka zagre­bač­ke pre­zen­ta­ci­je ove izlož­be navo­di “…s jed­ne stra­ne nje­go­va ide­ja oči­to je bila pri­ka­za­ti Jadransku magis­tra­lu kao žilu kuca­vi­cu Hrvatskog pri­mor­ja i Dalmacije, epsku pro­met­ni­cu koja pove­zu­je nase­lja i kra­je­ve te isto­dob­no pri­pi­tom­lja­va uski obal­ni pojas izme­đu pla­ni­na i mora, naoko dono­se­ći niz taj put dah civi­li­za­ci­je. S dru­ge stra­ne, tako­đer se radi o lokal­noj žili kuca­vi­ci banal­ne, brzo­po­tez­ne vari­jan­te glo­bal­nog turiz­ma, sa čijeg se glav­nog toka sve brže i sve šire gra­na­ju kvar­ne kapi­la­re sezon­ske ponu­de, od beton­skih blo­ko­va koji pri­je­te pro­gu­ta­ti pre­os­ta­lu tra­di­cij­sku arhi­tek­tu­ru duž oba­le, pre­ko kako­fo­nič­nih rek­la­ma koje pred­stav­lja­ju naro­či­to napor­nu vrstu sli­kov­nog zaga­đe­nja oko­li­ša, do nepre­kid­ne opas­nos­ti od razor­nih poža­ra čiji rizik ovim pro­ce­som samo nas­tav­lja rasti.” 

Za raz­li­ku od pret­hod­nih Mrđenovićevih foto­graf­skih cik­lu­sa, a sva­ki se zas­ni­va na više­go­diš­njem istra­ži­vač­kom radu i mno­go vre­me­na pro­ve­de­nog na tere­nu u potra­zi za naj­bo­ljim svje­tlom i kutem koji bi doča­rao čes­to napu­šte­ne inte­ri­je­re i arhi­tek­tu­ru u kojoj je nekad obi­ta­vao čovjek, ali je ona usli­jed demo­graf­skih, poli­tič­kih i inih pro­mje­na, osta­la napu­šte­na, u ovom cik­lu­su pred objek­tiv­nom se čes­to nala­ze ljud­ske figu­re. To su lju­di koje Mrđenović zati­če pored magis­tra­le i u gra­do­vi­ma i mjes­ti­ma koji­ma magis­tra­la pro­la­zi; turis­ti u vječ­nom tran­zi­tu, turis­tič­ki rad­ni­ci koji nude izle­te ili su pre­obu­če­ni u naka­rad­ne kos­ti­me koji­ma dodat­no nagla­ša­va­ju sav kič suvre­me­ne turis­tič­ke ponu­de naše oba­le, lju­de u sva­kod­nev­nim pos­lo­vi­ma ili u doko­li­ci koja je karak­te­ris­tič­na biva­nju uz pla­žu za ljet­nih mje­se­ci, gužve, bes­kraj­na foto­gra­fi­ra­nja te gra­đe­vin­ske rado­ve na sva­kom kora­ku. Ovdje jas­no vidi­mo kon­tras­te izme­đu onih koji su na odmo­ru i onih koji rade u usluž­nom ili gra­đe­vin­skom sek­to­ru i koji­ma sezo­na pred­stav­lja jedi­ni izvor prihoda.

Također, una­toč rapid­nom razvo­ju digi­tal­ne foto­gra­fi­je, Mrđenović odlu­ču­je osta­ti u dome­ni ana­log­nog, kako sam kaže, sto­ga što je kroz ana­log­ne ala­te učio o foto­gra­fi­ji, no oni su danas sve teže dos­tup­ni jer je potraž­nja za nji­ma sve manja. Mrđenović koris­ti fil­mo­ve od samo deset sni­ma­ka, i, mada naiz­gled ogra­ni­ča­va­ju­će, to ga poti­če da raz­mis­li o sva­koj foto­gra­fi­ji pri­je nego je napra­vi te da svo­je­vr­s­ni prvi oda­bir foto­gra­fi­ja napra­vi na licu mjes­ta, što mu olak­ša­va kas­ni­je faze pri­pre­me pro­jek­ta i nje­go­ve pre­zen­ta­ci­je jav­nos­ti. Sam razvi­ja fil­mo­ve te ih onda ske­ni­ra i prin­ta, tako da je kod Mrđenovića riječ o zanim­lji­voj kom­bi­na­ci­ji ana­log­nog i digi­tal­nog, to jest o ana­log­nom pro­ce­su s digi­tal­nim intermedijem.

___________________

Bojan Mrđenović rođen je 1987. godi­ne u Virovitici. 2006. godi­ne zavr­šio je opću gim­na­zi­ju u Daruvaru. 2011. godi­ne diplo­mi­rao je na pred­di­plom­skom stu­di­ju povi­jes­ti umjet­nos­ti i infor­ma­cij­skih zna­nos­ti u Zagrebu. 2015. godi­ne diplo­mi­rao je na diplom­skom stu­di­ju film­skog i TV sni­ma­nje na Akademiji dram­ske umjet­nos­ti u Zagrebu, gdje je tra­nut­no anga­ži­ran kao umjet­nič­ki surad­nik. Izlagao je na 15 samos­tal­nih i vise dese­ta­ka skup­nih izlož­bi u zem­lji i ino­zem­s­tvu. Član je Hrvatskog druš­tva likov­nih umjet­ni­ka i Hrvatskog druš­tva film­skih dje­lat­ni­ka. Živi i radi u Zagrebu.

############################

Bojan Mrđenović reac­hed out to us in 2017 with a wish to finish his exten­si­ve pho­to cycle in a pro­duc­ti­on sen­se. In the pro­ject, he has docu­men­ted arc­hi­tec­tu­re, lan­d­s­ca­pe, oppor­tu­ni­ti­es and people along the Adriatic hig­hway, rig­ht befo­re he rece­ived the newly foun­ded Marina Viculin award by the inter­na­ti­onal pho­to­grap­hy fes­ti­val Organ vida. The aut­hor has been deve­lo­ping the Adriatic Highway pro­ject for six years now, in which he mana­ged to col­lect more than 1500 ana­lo­gue pho­to­grap­hs – a selec­ti­on of which he repre­sen­ted to the public in exhi­bi­ti­ons in Zagreb, Split and Dubrovnik, and with this exhi­bi­ti­on in the big gal­lery spa­ce of the Youth Center, pre­sen­ting 150 ana­log pho­to­grap­hs, he com­ple­tes its cycle.

The Adriatic hig­hway, ope­ned for traf­fic in 1965, is car­ved along a nar­row coas­tli­ne betwe­en the sea and the moun­ta­ins, some­ti­mes along the beac­hes them­sel­ves. It is a mute wit­ness of the chan­ges cre­ated in the wake of unplan­ned and inva­si­ve tourist deve­lop­ment of our coast. Crowded by cars in the sum­mer, people run­ning across it, neon ads, bat­hers, touris­ts and ven­dors, in the win­ter it is an eerie remin­der of the fact that the ever-pre­sent mass tourism phe­no­me­non is rapid­ly chan­ging the demo­grap­hic struc­tu­re of the local resi­dents which live along the hig­hway. The chan­ges bro­ug­ht on by the deve­lop­ment of mass tourism are evi­dent even in this times­pan of five years; espe­ci­al­ly the buil­ding of ille­gal apart­ments, which are some­ti­mes them­sel­ves known to “make a run” for the road. There are also the aban­do­ned fac­to­ri­es and indus­tri­al plants, which are being demo­li­shed in order to cre­ate more spa­ce for the apart­ments. Mrđenović spots the­se chan­ges in a docu­men­tary, objec­ti­ve way, and they beco­me the the­me of his pho­to rese­ar­ch, as Bojan Krištofić, in one of his revi­ews of the Zagreb exhi­bi­ti­on sta­tes “… on one hand his idea was obvi­ous­ly to show the Adriatic hig­hway as an artery of the Croatian Littoral and Dalmatia, the epic road lin­king set­tle­ments and cor­ners of the sta­te, whi­le simul­ta­ne­ous­ly domes­ti­ci­zing a nar­row coas­tli­ne betwe­en the moun­ta­ins and the sea, seemin­gly brin­ging a bre­ath of civi­li­za­ti­on along that path. On the other hand, it is also abo­ut a local artery of a banal, quick vari­ant of glo­bal tourism, from which the­re is a rapid growth of detri­men­tal capil­la­ri­es of seaso­nal offers, from con­cre­te block swal­lowing the rema­ining tra­di­ti­onal arc­hi­tec­tu­re of the coast, along the cacop­hony of ads repre­sen­ting a spe­ci­al­ly irri­ta­ting kind of visu­al pol­lu­ti­on of the envi­ron­ment, to the ever-pre­sent dan­ger of wil­d­fi­res, the risk of which con­ti­nu­es to grow with this process.”
Unlike the author’s pre­vi­ous pho­to­grap­hy cycles, and every one of them is based on a mul­ti-year rese­ar­ch work and a lot of time spent on the field in sear­ch of best lig­ht and angle with which to depict the often aban­do­ned inte­ri­ors and arc­hi­tec­tu­re whe­re the­re were once people – but due to demo­grap­hic, poli­ti­cal and other chan­ges, rema­ined aban­do­ned – this cycle often depic­ts human figu­res in front of the lens. Those are the people Mrđenović enco­un­ters along the hig­hway and in citi­es and pla­ces whe­re it runs thro­ugh; touris­ts fore­ver in tran­sit, season wor­kers offe­ring fiel­d­trips, dre­ssed in ridi­cu­lo­us cos­tu­mes which emp­ha­si­ze the kit­s­ch of our con­tem­po­rary coas­tal tourist offer, people doing everyday jobs or leisu­re, con­cept cha­rac­te­ris­tic for spen­ding time by the beach during sum­mer mon­t­hs, grid­loc­ks, end­less pho­to sessi­ons and cons­truc­ti­on work at every step. Here we cle­ar­ly see the con­trast betwe­en tho­se who are on holi­day and others who work in the ser­vi­ce indus­try or cons­truc­ti­on, and who rely on the sum­mer season as the­ir only sour­ce of income.
Also, des­pi­te the rapid deve­lop­ment of digi­tal pho­to­grap­hy, the aut­hor deci­des to stay in the doma­in of the ana­lo­gue, as he him­self says, beca­use he used to learn pho­to­grap­hy thro­ugh ana­lo­gue tools, but they are incre­asin­gly dif­fi­cult to find today due to the decre­ase in demand. Mrđenović uses only 10-shot films, and, alt­ho­ugh seemin­gly limi­ting, it enco­ura­ges him to think befo­re taking each pho­to­graph and to cre­ate his first cho­ice of pho­to­grap­hs at the sce­ne, which makes it easi­er to pre­pa­re the pro­ject and pre­sent it to the public in the futu­re. He deve­lops his own films, which he then scans and prints, so when it comes to Mrđenović, one could say it is an inte­res­ting com­bi­na­ti­on of ana­lo­gue and digi­tal; that is to say, an ana­lo­gue pro­cess with a digi­tal inter-medium. 

________________________

Bojan Mrđenović was born in 1987 in Virovitica. He gra­du­ated from Gymnasium in Daruvar in 2006. He got a BA in Art History and Informatics in Zagreb in 2011. He got his MA in film and TV pro­duc­ti­on from the Academy of Dramatic Art in Zagreb in 2015, whe­re he cur­ren­tly wor­ks as an Associate. He exhi­bi­ted in over 15 solo and couple of dozen gro­up exhi­bi­ti­ons in Croatia and abro­ad. He is a mem­ber of the Croatian Association of Artists and The Film Artists’ Association of Croatia. He lives and wor­ks in Zagreb.

KUSTOSICA / CURATOR: Natasha Kadin

KUSTOSICE PROGRAMA NMG / NMG PROGRAMME CURATORS: Natasha Kadin, Tina Vukasović Đaković, Ivana Vukušić

DIZAJN / DESIGN: Nikola Križanac

DOKUMENTACIJA / DOCUMENTATION: Tihana Mandušić

TEHNIČKA ISPOMOĆ / TECHNICAL ASSISTANCE: PDM, MKC

DONATORI / DONORS: Ministarstvo kul­tu­re RH, Grad Split, Splitsko-dal­ma­tin­ska županija

MAVENU PODRŽAVA / MAVENA SUPPORTED BY: Nacionalna zak­la­da za razvoj civil­nog druš­tva, Zaklada Kultura nova

Aktivnost je dio pro­jek­ta “Gradimo Dom zajed­no”, kojeg je sufi­nan­ci­ra­la Europska uni­ja iz Europskog soci­jal­nog fonda.

The acti­vity is part of the pro­ject “Gradimo Dom zajed­no”, co-finan­ced by the European Union from the European Social Fund.

ZAHVALE / ACKNOWLEDGEMENTS: KUM, PDM, HULU, MKC

https://​www​.face​bo​ok​.com/​e​v​e​n​t​s​/​3​8​0​9​8​9​0​3​9​4​8​3​4​36/

Foto album

Projekt je sufi­nan­ci­ra­la Europska uni­ja iz Europskog soci­jal­nog fonda.
Sadržaj Internet stra­ni­ce isklju­či­va je odgo­vor­nost Platforme Doma mladih.
Izradu inter­net stra­ni­ce sufi­nan­ci­ra­la je Europska uni­ja iz Europskog soci­jal­nog fonda.
www​.esf​.hr