Dom mladih Split

NMG@PRAKTIKA_Ivan Buvinić: Četiri zida

NMG@PRAKTIKA_Ivan Buvinić: Četiri zida
15.12.2022. / 20 h / Galerija klu­ba Kocka

O RADU:
Balotana, zog, zjog, boćalište, balotaško (igralište, op.a.) nazi­vi su za jedan od najčešćih obli­ka zajedničkog i jav­nog pros­to­ra u medi­te­ran­skim zajed­ni­ca­ma. U rural­nom pros­to­ru, jed­na­ko pri­sut­ne u malomišćanskim ambi­jen­ti­ma na oba­li Jadrana i u krškim seli­ma zale­đa, obično su najžustrija točka u nase­lju. Boravak na otvo­re­nom pre­do­dre­đen je za fizič­ki rad. U nedos­tat­ku dru­gih druš­tve­nih pros­to­ra, balo­ta­ne u ovak­vim mjes­ti­ma pos­ta­ju (političkim) foru­mi­ma, tržnicama, taver­na­ma (u slu­ča­je­vi­ma u koji­ma se za poseb­ne pri­li­ke uz igralište „okre­ne“ kak­va životinja) i boj­nim polji­ma u bor­bi za prev­last u patri­jar­hal­noj hije­rar­hi­ji, a uspjeh ovi­si o tome ‘ko bolje valja, a ko jače izbi­ja. Ili je barem tako bilo do dru­ge polo­vi­ce 20. sto­lje­ća kada dola­zi do masov­nog napuštanja rural­nog nači­na živo­ta i sela kao stam­be­nog prostora.

Modernizacijom života lokal­nog stanovništva u dru­goj polo­vi­ci 20. sto­lje­ća, indus­tri­ja­li­za­ci­jom zem­lje i užurbanom urba­ni­za­ci­jom, balo­ta­ne pos­ta­ju čestim ele­men­tom ure­đe­nja vanj­skih površina koje su sas­tav­nim dije­lom stam­be­ne poli­ti­ke kojoj je cilj podi­ći stan­dard i kva­li­te­tu živo­ta sta­nov­niš­tva. Tadašnja urba­nis­tič­ka rje­še­nja ne odno­se se samo na grad­nju novih stam­be­nih zgra­da, već i šireg urba­nog kon­tek­s­ta kako na razi­ni nase­lja ili čet­vr­ti tako i u bli­žem stam­be­nom okru­že­nju. Stambeni pros­tor time izla­zi iz okvi­ra četi­ri­ju zido­va u eks­te­ri­jer. Balotane nas­ta­ju uz novo­nik­nu­le zgra­de zajed­nič­kog sta­no­va­nja, oko i iza njih, kao dio ure­đe­nih par­kov­nih i jav­nih pros­to­ra, u obližnjim šumama i među tek zarav­nje­nim kršem. Talijanski urba­nist, arhi­tekt i anar­hist Giancarlo De Carlo tvr­dio je kako „stam­be­ni pros­tor ne tre­ba shva­ti­ti kao jed­nos­ta­van smještaj, već on uključuje i s njim pove­za­ne uslu­ge te se sto­ga proteže na zajed­ni­cu“, kao i da bi „urba­ni­zam tre­bao biti usmje­ren na poboljšanje životnih uvje­ta gra­đa­na kroz orga­ni­za­ci­ju pros­to­ra, uzimajući u obzir veze koje doga­đa­je u pros­to­ru uje­di­nju­ju s društvenim odno­si­ma.“ Kvartovska balo­ta­na, uz par­ko­ve, dječja igrališta, jav­ne sport­ske tere­ne, pos­ta­je dak­le dije­lom stan­dar­da sta­no­va­nja, ali i važno mjes­to susre­ta – svo­je­vr­s­no dječje igralište za muškar­ce sred­nje i sta­ri­je dobi. Izrazito je zanim­lji­va činjenica da su balo­ta­ne jedan od najsnažnijih ele­me­na­ta rural­ne kul­tu­re korištenja jav­nog pros­to­ra koji su pre­ne­se­ni u grad, svo­je­vr­s­no utočište za sve koji su, riječima Tome Bebića, „zami­ni­li lipo selo za ‘ve nebo­de­re“. Upravo ovaj citat iz pje­sme “Oya noya” pre­ciz­no otva­ra pita­nje jesu li balo­ta­ne pla­ni­ra­ni sadr­žaj socijalističke gra­do­grad­nje, nje­zi­na spon­ta­na pos­lje­di­ca ili pak njen nusproizvod.

Današnje balo­ta­ne najčešće gra­di, ure­đu­je i održava upra­vo zajed­ni­ca te su često naj­s­vje­tli­ji pri­mje­ri samo­grad­nje i samo­or­ga­ni­za­ci­je u mno­gim čet­vr­ti­ma gra­do­va poput Šibenika i Splita. Šaluju se i nali­je­va­ju beton­ski zido­vi, a pješčana se pod­lo­ga rav­nā i minu­ci­oz­no pazi, kao da je u pita­nju sre­diš­nji teren Wimbledona. Generičke par­kov­ne klu­pe zamje­nju­ju se impro­vi­zi­ra­ni­ma koje, zajed­no sa stol­ci­ma svih sti­lo­va, obli­ka i mate­ri­ja­la, stva­ra­ju tipološki izu­zet­no raz­no­vr­s­ne bora­viš­ne pros­to­re na otvo­re­nom. Ne samo da se radi o pros­to­ru nas­ta­lom nepo­sred­no iz zajed­ni­ce i za zajed­ni­cu (nešto što bismo danas nazva­li „bot­tom up“, odnos­no pris­tu­pom „odoz­do“), već je i sama dijalektička raz­mje­na izme­đu zajed­ni­ce i pros­to­ra urba­ni feno­men per se i mate­ri­ja­li­zi­ra­na samo­re­pre­zen­ta­ci­ja iste te zajed­ni­ce. Zajednica koja se okup­lja oko balo­ta­ne nje­zi­nom izgrad­njom i ure­đe­njem izgra­đu­je, ure­đu­je i defi­ni­ra sebe, a nje­ni članovi ponos­ni su na svoj rad.

Balotane su kao pros­tor dos­tup­ne, nema­ju rad­no vri­je­me, za njih se ne napla­ću­ju ulaz­ni­ce, nemo­gu­će je dobi­ti kon­ce­si­ju i ne poho­de ih veli­ke sku­pi­ne turis­ta. Međutim, na nji­ma i oko njih ogle­da­ju se i druš­tve­no-poli­tič­ke prak­se poput pri­mje­ri­ce patri­jar­ha­ta i izos­tan­ka među­ge­ne­ra­cij­skog dija­lo­ga. Iako bi to bila tema jed­nog sasvim dru­ga­či­jeg tek­s­ta, nave­de­ne prak­se ujed­no su zna­ko­vi puno opsež­ni­jih druš­tve­nih pro­ce­sa, ali i osno­va među­ljud­ske i pros­tor­ne dina­mi­ke ovih naoko pito­re­sk­nih ambi­je­na­ta. Urbani kon­flikt naj­češ­će osta­je na razi­ni igre, sit­ne pro­vo­ka­ci­je ili benig­ne sva­đe, ali poza­di­na je, baš kao i gene­za urba­nog pej­za­ža, puno kom­plek­s­ni­ja. U druš­tve­nim okol­nos­ti­ma Mediterana pros­tor obli­ko­van nepo­sred­no pre­ma potre­ba­ma zajed­ni­ce uvje­tu­je i nepo­sred­nu pros­tor­nu mani­fes­ta­ci­ju druš­tva u nje­go­vu real­nu sta­nju i vremenu.
 — mag. ing. prosp. arch. Mate Rupić

“Ravna pješ­ča­na povr­ši­na ome­đe­na s četi­ri zida u medi­te­ran­skim se gra­do­vi­ma naj­češ­će poima kao urba­na oaza za rekre­aci­ju i kori­šte­nje slo­bod­nog vre­me­na. Prostor boća­li­šta tre­ti­ram kao druš­tve­ni feno­men: pre­mje­šten iz sela u grad, svo­jim fizič­kim karak­te­ris­ti­ka­ma otkri­va obi­ljež­ja slo­je­vi­tih pro­ce­sa i odno­sa koji su utje­ca­li na obli­ko­va­nje iden­ti­te­ta zajed­ni­ce lju­di koji taj pros­tor gra­de, odr­ža­va­ju i koriste.”
‑Ivan Buvinić

◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦

O AUTORU:
Ivan Buvinić rođen je 1994. godi­ne u Šibeniku. Trenutno je stu­dent diplom­skog stu­di­ja foto­gra­fi­je na Akademiji dram­ske umjet­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu. Imao je dvi­je samos­tal­ne izlož­be: Sigurna kuća (Galerija Spot, Zagreb, 2020.) i Autopsija (Galerija Kranjčar, Zagreb, 2021.). Izlagao je na neko­li­ko skup­nih izlož­bi: Work in pro­cess (Galerija f8, Zagreb, 2018./2019.) i Rovinj Photodays (MUO, Zagreb, 2019.). Nagrađivan je na Bijenalu mla­de foto­gra­fi­je (2018.) i Rovinj Photodays (2018./2019.). Trenutačno je iza­bran za umjet­ni­ka “Futures Photography” 2022. plat­for­me kojeg je nomi­ni­ra­la foto­graf­ska orga­ni­za­ci­ja “Organ Vida”.

◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦•◦

KUSTOSICA: Katarina Duplančić
KUSTOSI PROGRAMA NMG: Katarina Duplančić, Natasha Kadin, Vedran Perkov
DIZAJN: Nikola Križanac
PRIJEVOD: Katarina Duplančić
DOKUMENTACIJA: Glorija Lizde
POSTAV: Ivan Buvinić, Katarina Duplančić
MENTOR: Bojan Mrđenović
DONATORI: Ministarstvo kul­tu­re i medi­ja RH, Grad Split
MAVENU PODRŽAVA: Zaklada Kultura nova
ZAHVALE: Akademija dram­ske umjet­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu, KUM, MKC, PDM

Projekt je sufi­nan­ci­ra­la Europska uni­ja iz Europskog soci­jal­nog fonda.
Sadržaj Internet stra­ni­ce isklju­či­va je odgo­vor­nost Platforme Doma mladih.
Izradu inter­net stra­ni­ce sufi­nan­ci­ra­la je Europska uni­ja iz Europskog soci­jal­nog fonda.
www​.esf​.hr