Dom mladih Split

NMG@PRAKTIKA: Suvremena topografija

Izložba na taj način uklju­ču­je dje­la arhi­te­ka­ta, umjet­ni­ka i ured­ni­ka, od kojih su svi koris­ti­li ani­mi­ra­ne GIF-ove za pre­zen­ta­ci­ju svo­jih dje­la veza­nih za pros­tor­ne pro­ble­me. Animirani GIF je medij koji je simp­tom de-teri­to­ri­ja­li­za­ci­je kada se bri­šu gra­ni­ce izme­đu vre­me­na i pros­to­ra. Istodobno, ima spo­sob­nost doku­men­ti­ra­nja pro­mje­na u povi­jes­ti, utje­lov­lje­nja pro­gre­siv­nih arhi­tek­ton­skih kon­cep­ta i daje kri­tič­ko raz­miš­lja­nje o druš­tve­noj stvar­nos­ti. Ukratko, on ima spo­sob­nost pred­sta­vi­ti pro­mje­ne u topo­gra­fi­ji, one naj­ma­nje pro­mje­ne koje mogu uve­li­ko utje­ca­ti na život.

AUTORI / AUTHORS: Arhitektonski kolek­tiv (HRV), Tatiana Bilbao Estudio (MEX), Bureau Spectacular (USA), Creative Time Reports (USA), iHeartBerlin (DEU), Joseph Henry Kennedy Jr. (USA), Nineveh Khachatryan & Levon Kirakosyan (ARM), Ida Križaj Leko (HRV), Adrian Lopez (ESP), Penda Architects (CHN / AUT), Saša Randić (HRV), Nikola Silic (SRB), Mayank Thammalla (NZL), Luka Tilinger (SRB), Vizkultura (HRV) i Igor Vukičević (SRB).

KUSTOSICA / CURATOR: Sonja Jankov

OTVARANJE: čet­vr­tak, 12. ožuj­ka 2020. u 20:00

RAZGOVOR S KUSTOSICOM O PROJEKTU „GIF i arhi­tek­tu­ra: vizu­al­na prak­sa kao kri­ti­ka“ odr­žat će se u čet­vr­tak, 12. ožuj­ka u 19 sati u Galeriji klu­ba Kocka.

Fokus topo­graf­skih istra­ži­va­nja pro­te­že se od naj­ve­ćih obi­ljež­ja povr­ši­ne Zemlje do onih naj­ma­njih koji utje­lov­lju­ju lokal­nu povi­jest i kul­tu­ru. Kao takav, odno­si se na pro­mje­ne gra­do­va, nji­hov rast, sma­nje­nje, ruše­nje, zele­ni­lo. Izložba Suvremena topo­gra­fi­ja odno­si se na ove naj­ma­nje jedi­ni­ce, koje se pri­vre­me­no pro­te­žu od ruše­nja Pruitt Igoe 1972. godi­ne, pre­ko zem­ljo­vi­da koji pri­ka­zu­ju ISIS teri­to­ri­jal­nu kon­tro­lu od siječ­nja 2014. do naj­no­vi­jih dje­la arhi­te­ka­ta i umjet­ni­ka. Osim dva arhiv­ska rada, izlož­ba uklju­ču­je 15 sudionika_ica, pri­ka­zu­ju­ći ani­mi­ra­ne GIF-ove koji su u veći­ni slu­ča­je­va vizu­al­ni seg­men­ti nji­ho­vih većih pro­je­ka­ta. Izložba se foku­si­ra na ovaj for­mat, jer se radi o doku­men­tar­noj foto­gra­fi­ji i mani­pu­li­ra­noj sli­ci, koja može pred­stav­lja­ti pro­mje­ne pros­to­ra i isto­vre­me­no je veza­na za kiber­ne­tič­ki prostor.

Zemljopisno, izlož­ba se okre­će Maldivima, Meksiku, Siriji i gra­do­vi­ma Berlinu, Kairu, Yerevanu, St Louisu, Rijeci (Europskoj pri­jes­tol­ni­ci kul­tu­re 2020.), Novom Sadu (Europskoj pri­jes­tol­ni­ci kul­tu­re 2021.), Splitu, Beogradu. Trg Tahrir u Kairu vid­ljiv je pri­je, tije­kom i nakon pro­s­vje­da 2011. godi­ne koji su smak­nu­li egi­pat­skog pred­sjed­nik Hosnija Mubaraka. Ove sli­ke jav­nog pros­to­ra se saži­ma­ju u GIF‑u koje je izra­dio ured­nič­ki tim Creative Time Reports. Javni pros­tor kao mjes­to demons­tra­ci­je ide­olo­gi­ja i bor­bi ponov­no je u foku­su s ani­mi­ra­nim GIF-om koji pred­stav­lja inter­ven­ci­je u Peristilu, sre­diš­njem trgu Dioklecijanove pala­če koja je nakon pada Rimskog car­stva pos­ta­la grad Split u Hrvatskoj. GIF je izra­dio tim Vizkulture, por­ta­la za vizu­al­nu umjet­nost i kul­tu­ru, i pri­ka­zu­je prek­la­pa­nje Crvenog Peristila (1967.), Crnog Peristila Igora Grubića (1998.), Žutog Peristila koji je poka­zao kako je Split kapi­ta­li­zi­ran i mono­po­li­zi­ran (2009.) i Zelenog Peristila kada je trg lokal­ni zele­ni pokret pre­krio umjet­nom tra­vom (2015.). Dva ani­mi­ra­na GIF‑a su spe­ci­fič­ne kri­ti­ke urba­nis­tič­kog pla­ni­ra­nja i kul­tur­ne poli­ti­ke u Beogradu. Nikola Silić je pre­tvo­rio pro­če­lje Narodnog muze­ja u video igri­cu, budu­ći da su ins­ti­tu­ci­ja i zgra­da tada 15 godi­na bile pod rekons­truk­ci­jom, a Muzej je tek nedav­no otvo­rio svo­ja vra­ta jav­nos­ti. Luka Tilinger mije­nja grb gra­da Beograda, zamje­nju­ju­ći tvr­đa­vu s kućom kara­ta i ani­mi­ra­ju­ći vodu kao refe­ren­cu na pro­jekt Belgrade Waterfront.

Osim masov­nih pro­s­vje­da, ruše­nja gra­do­va i nji­ho­ve spek­ta­ku­la­ri­za­ci­je, Suvremena topo­gra­fi­ja temat­ski uklju­ču­je tri dje­la iz povi­jes­ti arhi­tek­tu­re. Berlinski Bierpinsel toranj­ski res­to­ran, jedan od naj­pre­poz­nat­lji­vi­jih bru­ta­lis­tič­kih ori­jen­ti­ra u Njemačkoj, 1976. godi­ne sagra­di­li su arhi­tek­ti Ursula i Ralph Schuler, a 2010. godi­ne ga je neko­li­ko umjet­ni­ka sli­ka­lo povo­dom ponov­nog otva­ra­nja. Sovjetski moder­ni­zam u Yerevanu Nineveh Khachatryan i Levona Kirakosyana obu­hva­ća neko­li­ko povi­jes­no važ­nih zgra­da / kom­plek­sa, od kojih je jed­na Palača mla­dih koja je izgra­đe­na kra­jem 1960-ih i sru­še­na 2006. godi­ne kako bi se stvo­rio pros­tor za hotel s pet zvjez­di­ca. Željeznički kolo­dvor u Novom Sadu (1964.) bio je mjes­to gdje gra­đa­ni mogu napi­sa­ti svo­je haiku pje­sme ins­pi­ri­ra­ne arhi­tek­tu­rom. Igor Vukičević je u ožuj­ku 2018. stvo­rio GIF za otvo­re­ni poziv za ovaj doga­đaj koji je bio refe­ren­ca na doga­đaj iz 2014. godi­ne kada je kolo­dvor pros­la­vio 50. rođen­dan i kada je jed­na od čeka­oni­ca pre­tvo­re­na u gale­ri­ju za haiku pje­sme, crte­že i fotografije.

Izložba tako­đer uklju­ču­je dva pro­jek­ta pro­mje­nji­ve arhi­tek­tu­re — modu­lar­no pri­ušti­vo sta­no­va­nje Tatiana Bilbao stu­di­ja i Flexible Bauhaus Penda arhi­te­ka­ta. Dva su dje­la kon­ci­pi­ra­na u sklo­pu pro­gra­ma EPK 2020. u Rijeci – Asimilacija Ide Križaj Leko i Dječja kuća Saše Randić koja je dio reani­ma­ci­je sta­rog tvor­nič­kog kom­plek­sa Rikard Benčić. Bureau Spectacular (Spektakularni ured) i Joseph Henry Kennedy Jr. usre­do­to­či­li su se na teori­ju arhi­tek­tu­re. Još jed­na pri­mi­tiv­na koli­ba Spektakularnog ure­da je unu­tar­nja „kući­ca na drve­tu” koja odra­ža­va pojam pri­mi­tiv­ne koli­be koju je 1753. pred­lo­žio fran­cu­ski filo­zof Marc-Antoine Laugier. Vjerovao je da bi se arhi­tek­tu­ra tre­ba­la vra­ti­ti na svo­je podri­je­tlo i utje­lo­vi­ti osnov­ne, pri­rod­ne oso­bi­ne, koje su u to vri­je­me bile u suprot­nos­ti s domi­nant­nim barok­nim sti­lom. Konceptualni pro­jekt Joseph Henry Kennedy Jr. „nije ni crtež ni model, već hibrid­ni medij pri­ka­zi­va­nja koji kom­bi­ni­ra detalj­ne konven­ci­je crte­ža, pla­no­va, dioni­ce i nad­mor­ske visi­ne s tje­les­noš­ću mode­la pre­zen­ta­ci­je.” Plivati ili poto­nu­ti: plu­ta­ju­ća buduć­nost Maldiva Mayanka Thammalle daje rje­še­nje za oču­va­nje sta­ni­šta koje je osu­đe­no na uni­šte­nje ras­tom razi­ne mora u 21. stoljeću.

Izložba se reali­zi­ra kao dio neza­vis­nog kus­to­skog i edu­ka­tiv­nog pro­jek­ta „GIF and Architecture: Visual Practice as Critique“.

Projekt je sufi­nan­ci­ra­la Europska uni­ja iz Europskog soci­jal­nog fonda.
Sadržaj Internet stra­ni­ce isklju­či­va je odgo­vor­nost Platforme Doma mladih.
Izradu inter­net stra­ni­ce sufi­nan­ci­ra­la je Europska uni­ja iz Europskog soci­jal­nog fonda.
www​.esf​.hr