N M G＠P R A K T I K A _ Stela Mikulin: POETIKA MJESTA

Prostorna ins­ta­la­ci­ja Poetika mjes­ta Stele Mikulin pred­stav­lja mul­ti­me­di­jal­nu sin­te­zu vizu­al­nih i tek­s­tu­al­nih zapi­sa. Također, Poetika mjes­ta pred­stav­lja i svo­je­vr­s­no umjet­nič­ko istra­ži­va­nje u kojem auto­ri­ca pro­pi­tu­je kon­cept pros­to­ra i doma, a sam njen dosa­daš­nji rad može­mo tre­ti­ra­ti kao kon­ti­nu­ira­no umjet­nič­ko istra­ži­va­nje pre­oku­pi­ra­no tema­ma poput for­mi­ra­nja iden­ti­te­ta, nas­lje­đa, urba­ne memo­ri­je, osob­ne memo­ri­je i pri­sje­ća­nja. Kroz pro­pi­ti­va­nje doma kao kon­cep­ta, auto­ri­ca raz­ma­tra kako nosi­mo dom sa sobom i ostav­lja­mo tra­go­ve u raz­li­či­tim pros­to­ri­ma. Stoga, ovaj rad poku­ša­va odgo­vo­ri­ti na pita­nja: Kako for­mi­ra­mo iden­ti­tet kroz mjes­ta koja nas­ta­nju­je­mo i kako ta mjes­ta obli­ku­ju našu svi­jest i sje­ća­nja? Kako pre­no­si­mo osje­ćaj doma na dru­ga mjes­ta? Kako ta mjes­ta utje­ču na nas i ostav­lja­ju trag u našim sjećanjima?

Prema Gastonu Bachelardu, pros­tor obli­ku­je inte­rak­ci­ja izme­đu vanj­skog oko­li­ša i unu­tar­njeg svi­je­ta čovje­ka, nje­go­ve svi­jes­ti. Naša iskus­tva pros­to­ra nisu čis­to objek­tiv­na, intim­na su te dubo­ko ispre­ple­te­na subjek­tiv­nim doj­mo­vi­ma i emo­ci­ja­ma. Bachelardova Poetika pros­to­ra istra­žu­je pros­tor kao spre­mi­šte naših sje­ća­nja i mis­li, ali ga ne tre­ti­ra kao pasiv­ni enti­tet već kao živo tki­vo koje poti­če emo­ci­onal­ne reak­ci­je ili men­tal­ne aso­ci­ja­ci­je- konač­no, obli­ku­je naš iden­ti­tet, osje­ćaj sebe. Prostor nije samo vanj­ska stvar­nost, već i unu­tar­nji doživ­ljaj. No, kako pros­tor pos­ta­je više od nekog mjes­ta, fizič­kog oko­li­ša u kojem živi­mo ili radimo?

Kolažiranjem raz­li­či­tog sadr­ža­ja kroz video rado­ve, auto­ri­ca istra­žu­je oso­ban odnos s pros­to­rom ali i način na koji stva­ra­mo dom na raz­li­či­tim mjes­ti­ma. Svakodnevna mjes­ta koji­ma tek nes­vjes­no pro­la­zi­mo ispu­nja­va­mo mis­li­ma, osob­nom sim­bo­lič­kom i emo­ci­onal­nom dimen­zi­jom koji­ma obli­ku­je­mo našu per­cep­ci­ju i razu­mi­je­va­nje pros­to­ra. Nizanjem sta­tič­nih kadro­va polja, uz dija­log kojim auto­ri­ca inter­pre­ti­ra tok mis­li kojem smo čes­to sklo­ni u šet­nji, kada sami sebi pos­tav­lja­mo pita­nja i odgo­va­ra­mo na njih, pri­ka­za­na je veza pros­to­ra i svi­jes­ti poje­din­ca. Kratke sce­ne iz šet­nji pri­ro­dom kola­ži­ra­ni sa sli­ka­nim moti­vi­ma doku­men­ti­ra­ju traj­ne impre­si­je tre­nut­ka, a na nji­ho­vu nema­te­ri­jal­nost alu­di­ra frag­men­ti­ra­nost sli­ke u rubo­vi­ma kadra. Prikazani su tre­nut­ci u koji­ma stva­ra­mo nova iskus­tva, kada neko mjes­to pos­ta­je za nas spe­ci­fi­čan pros­tor, kada mu pos­ta­je­mo pri­vr­že­ni i čini­mo ga domom. Hodanje, kao važan ele­ment ovog rada, nagla­ša­va pro­ce­su­al­nost rada i pred­stav­lja glav­no sred­stvo u inte­rak­ci­ji i posva­ja­nju pros­to­ra. Kartice tek­s­ta s crti­ca­ma auto­ri­či­nih mis­li i impre­si­ja svo­jom otvo­re­nom for­mom poti­ču posje­ti­te­lja na luta­nje i stva­ra­nje pros­to­ra. Konačno, uno­še­njem obje­ka­ta iz otvo­re­nog inven­ta­ra Doma mla­dih, čime se nagla­ša­va pos­tu­pak kola­ži­ra­nja i tako zatva­ra ova pros­tor­na ins­ta­la­ci­ja, mate­ri­ja­li­zi­ran je odnos fizič­kih i metal­nih pros­to­ra, stvar­nih mjes­ta koji­ma pro­la­zi­mo i na nema­te­ri­jal­nost misli.

Poetika mjes­ta Stele Mikulin istra­žu­je dubo­ke emo­ci­onal­ne veze koje ima­mo s pros­to­rom. Ona poka­zu­je kako pros­tor pos­ta­je više od fizič­kog oko­li­ša, pos­ta­ju­ći mjes­to na kojem se odvi­ja­ju naša unu­tar­nja puto­va­nja i tran­sfor­ma­ci­je. Ova pros­tor­na ins­ta­la­ci­ja omo­gu­ću­je istra­ži­va­nje vlas­ti­te veze s pros­to­rom i domom, otkri­va­ju­ći nove dimen­zi­je naših sva­kod­nev­nih iskus­ta­va i sjećanja.

Jelena Šimundić Bendić

_

Stela Mikulin (1996.) diplo­mi­ra­la je 2021. na Nastavničkom odsje­ku Akademije likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu u kla­si izv. prof. art. Gordane Bakić. Od 2018. izla­že na samos­tal­nim i skup­nim izlož­ba­ma, sudje­lu­je na neko­li­ko radi­oni­ca i pro­je­ka­ta (Poetika mjes­ta, Galerija Događanja, Zagreb, 2023.; Arhiv odsut­nog, Galerija Loggia, HULU Split, 2023.; You can’t dis­co­ur­se wit­ho­ut dis­co, Galerija Nova, Zagreb, 2022.; Eksperimentalni auto­por­tret, Galerija VN, Zagreb, 2022.; Matrice: Informacije, Galerija SC, Zagreb, 2022.; nul­ta toč­ka: Idealno mjes­to, Grožnjan, 2021.; Gornji Stenjevec – nara­ti­vi mjes­ta (Laboratorij Gajnice), onli­ne, 2021.; Arhiv odsut­nog, Galerija Šira, Zagreb, 2021.; GRISIA youth 2021., Rovinj; Vrt i osta­le bešti­je, Garaža Kamba, Zagreb, 2018., itd.). Jedna od polaz­ni­ca čet­vr­te gene­ra­ci­je WHW aka­de­mi­je 2022. U svom se radu doti­če pro­ble­ma­ti­ka doma, nas­lje­đa, remi­nis­cen­ci­je i for­mi­ra­nja iden­ti­te­ta, a istra­žu­je ih kroz ele­men­te pros­to­ra i vremena.