Izvedbena instalacija Dobra voda / 41. Splitski salon

kon­cept i kore­ogra­fi­ja: Zrinka Šimičić Mihanović
pros­tor­na ins­ta­la­ci­ja: Marina Bauer
zvuč­na ins­ta­la­ci­ja: Didier Douet
ples: Zvonimir Kvesić, Zrinka Šimičić Mihanović

Dobra voda jed­na je od uva­la na oto­ku Silbi. Neki je nazi­va­ju upra­vo tako, jed­ni­nom, a neki se opre­dje­lju­ju za naziv Dobre vode. Pritom je tu i susjed­na uva­la, Mavrova, koju iz nekog raz­lo­ga mno­gi zamje­nju­ju s Dobrom vodom (Dobrim voda­ma). Toponim je tu, no izmi­če, pa niti si posve sigur­na kako bi to mjes­to nazi­va­la, niti gdje ga pro­na­ći. Osim pros­to­ra, zbu­ni­ti može i vri­je­me: tek po samom sebi i oni­ma oko tebe, ima li ih, uvi­đaš pro­laz­nost; pri­ro­da se čini onak­vom kak­va je i bila, kad si je proš­li put osta­vi­la. Boje, zvu­ci i miri­si ovi­se o mno­go­če­mu, ali – čini se – naj­ma­nje o godi­na­ma koje su proš­le ili će tek doći. Uranjamo, izra­nja­mo, valja­mo se, uti­sku­je­mo, šušti­mo, pod sun­cem, pa – bude li nam dana pri­li­ka da to pono­vi­mo – pro­la­zi­mo isti put. Kružimo, pove­za­ni, sa zem­ljom, vodom, dobrom.

Dobra voda je izved­be­na ins­ta­la­ci­ja u ukup­nom tra­ja­nju od dva sata, koja se gra­di oko kore­ograf­skog rada istog nazi­va, auto­ri­ce Zrinke Šimičić Mihanović, ovog puta u izved­bi Zvonimira Kvesića i same auto­ri­ce. Rad pola­zi od otje­lov­lje­nog istra­ži­va­nja povi­jes­ti vlas­ti­tog pos­tan­ka te odno­sa poje­di­nač­nog nas­pram zajed­nič­kog iskus­tva. Iako kore­ograf­ski, ovaj rad ima i nagla­še­ni likov­ni aspekt. Apstraktne for­me i zvuk, koji nas­ta­je kao pos­lje­di­ca kre­ta­nja, na tre­nut­ke popri­ma­ju nara­tiv­ne i sim­bo­lič­ke kono­ta­ci­je, koje se već idu­ćeg tre­na ras­ta­ču u tran­sfor­mi­ra­ju­ći kon­ti­nu­um. Procesi dije­lje­nja, dife­ren­ci­ja­ci­je, tran­sfor­ma­ci­je, migra­ci­je… jed­na­ko su obli­ko­va­li i obli­ku­ju indi­vi­du­al­no tije­lo sva­ko­ga od nas, od zače­ća do danas, kao i kolek­tiv­no tije­lo / druš­tvo kojeg smo dio, kojem svje­do­či­mo, koje stvaramo…

Glazbenik Didier Douet (Francuska) nas­la­nja se na kore­ograf­ski rad kre­ira­ju­ći zvuč­nu ins­ta­la­ci­ju kao odgo­vor na spe­ci­fič­nost pros­to­ra izved­be i jeku koja dopi­re iz dalji­ne, pro­ži­ma­ju­ći se sa zvu­ko­vi­ma same izved­be. Nakon rada Espace – Vibrations 2 : Glissements, kre­ira­nog za pros­tor Akademije likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu, i Espace – Vibrations 3: Accrétion za izved­bu u Galeriji SC u Zagrebu, u dija­lo­gu s pros­to­rom Multimedijalnog kul­tur­nog cen­tra Split nas­ta­je novi zvuč­ni rad Espace – Vibrations 4: Résonnances koji se gra­di kroz odnos zvu­ko­va izved­be — tije­la u pokre­tu i papi­ra te zvu­ko­va oko­li­ne MKC‑a, igra­ju­ći se per­cep­ci­jom pros­to­ra, i poroz­noš­ću opne koja dije­li unu­tar­nje i vanj­sko. Treći seg­ment rada Dobra voda je pros­tor­na ins­ta­la­ci­ja Marine Bauer Nakupine; posje­ti­te­lji se suoča­va­ju s hrpa­ma kori­šte­nih i istro­še­nih mate­ri­ja­la, koje kroz izved­bu biva­ju tran­sfor­mi­ra­ne da bi nakon nje opet pos­ta­le zagu­šu­ju­ća naku­pi­na koja usmje­ra­va, pone­kad ote­ža­va i goto­vo one­mo­gu­ću­je pro­laz na osta­tak izložbe.

Dobra voda je tre­ća epi­zo­da seri­je rado­va Što nas­ta­je?. Radovi u ovoj seri­ji bave se istra­ži­va­njem pokre­ta kao teme­lja našeg spoz­na­va­nja svi­je­ta te uspos­tav­lja­nja odno­sa, među­sob­ne pove­za­nos­ti i pove­za­nos­ti s oko­li­šem čiji smo dio. Serija nas­ta­je i rede­fi­ni­ra se kroz susret raz­li­či­tih medi­ja, autor­skih poeti­ka, kao i kroz susret izvo­đa­ča i gle­da­te­lja, otva­ra­ju­ći pros­tor izme­đu sudi­oni­ka, pros­tor izme­đu doga­đa­ja, pros­tor slu­ša­nja, okli­je­va­nja i moguć­nos­ti. Prva epi­zo­da seri­je izved­be­ni je susret Što nas­ta­je? (Antisezona, MSU, Zagreb, svi­banj 2019.), a dru­ga izved­be­na ins­ta­la­ci­ja Izvedba koja se dira (Nastavnički odsjek ALU, Zagreb, rujan 2019.) Obje epi­zo­de reali­zi­ra­ne su kroz surad­nju ples­ne umjet­ni­ce Zrinke Šimičić Mihanović i vizu­al­ne umjet­ni­ce Marine Bauer. Dobra voda nji­hov je nas­ta­vak, kojem se pri­dru­žio i glaz­be­nik Didier Douet.

obli­ko­va­nje papi­ra : Matea Šiprak i surad­ni­ci pre­ma moti­vu Marine Bauer
oda­bir tek­s­to­va i dra­ma­tur­ška podr­ška: Dubravko Mihanović
pro­duk­ci­ja: Multimedijalna koli­ba u surad­nji s Nastavničkim odsje­kom Akademije likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu

Zrinka Šimičić Mihanović (Zagreb, 1978.), ples­na umjet­ni­ca i somat­ska praktičarka
Nakon što je kao ple­sa­či­ca niz godi­na sura­đi­va­la s kore­ogra­fi­ma i vizu­al­nim umjet­ni­ci­ma, usmje­ra­va se pre­ma autor­skom radu koji je uve­li­ke obi­lje­žen surad­njom s umjet­ni­ci­ma iz dru­gih medi­ja. Autorica je pet­na­es­tak pred­sta­va i rado­va in situ: Stidljivost drve­ća (2021.), Dobra voda (2020. Akademija likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu), Izvedba koja se dira (2019., Akademija likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu), cru­el, cru­el natu­re (2018.), Nestajanja (2016.), a2 (2015., 28. Muzički bien­na­le Zagreb), Indigo (2014.), Po ste­pe­ni­ca­ma, iza vra­ta, kroz pro­zor… (2013.), Pokret Mislim Okret (2013.), Trag/Trace/Spur (2012.), Titraji (2012.), 7 tiši­na za 7 dana (2011.), Moveranje (2009.), Sobe (2007., Kula Lotrščak, Zagreb), U pro­la­zu (2003., Gliptoteka HAZU, Zagreb) te pred­sta­va za dje­cu Ja pa ti pa mi: Stranci i Sadi gra­di (2016. – 2018.) Pokretačica je i umjet­nič­ka suvo­di­te­lji­ca među­na­rod­nog fes­ti­va­la impro­vi­za­ci­je Improspekcije, pokre­nu­tog 2007., te ini­ci­ja­to­ri­ca regi­onal­ne plat­for­me SomaHut koja okup­lja umjet­ni­ke i struč­nja­ke iz raz­li­či­tih polja oko inte­re­sa za somat­ski rad. Suosnivačica je umjetničke orga­ni­za­ci­je Multimedijalna koli­ba. Predaje na Odsjeku ple­sa Akademije dram­ske umjet­nos­ti u Zagrebu te na pos­li­je­di­plom­skom spe­ci­ja­lis­tič­kim stu­di­ju Kreativne tera­pi­je na Akademiji za umjet­nost i kul­tu­ru u Osijeku. Educira se kroz pro­gra­me Škole za Body ‑Mind Centering® te Laban/Bartenieff & Somatic Studies International. Diplomirala je Povijest umjet­nos­ti i Francuski jezik i knji­žev­nost na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu.
https://​mul​ti​me​di​jal​na​ko​li​ba​.hr/​z​r​i​n​k​a​-​s​i​m​i​c​i​c​-​m​i​h​a​n​o​v​ic/

Marina Bauer (Zagreb, 1972.), vizu­al­na umjet­ni­ca — aka­dem­ska kiparica
Diplomirala je 1998. na Kiparskom odsje­ku Akademije likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu. Njen umjetnički rad karak­te­ri­zi­ra dos­ljed­nost u razvi­ja­nju meto­da kinestetičkog i tak­til­nog doživljaja umjetničkog dje­la te odmak od pita­nja for­mal­nog obli­ko­va­nja objek­ta pre­ma obli­ko­va­nju odgovarajućih meto­da za komu­ni­ka­ci­ju s posje­ti­te­ljem (Sjećanja I i II, 2003./04., Introverti, 2014., Prekapanja, 2019.). Pažljivo gra­di kinestetički doživljaj kod posje­ti­te­lja (Sam/a sa sobom, 2016., Mjesto, 2017.), a temom tak­til­nos­ti i utje­lov­lje­nog iskus­tva bavi se i u svom dok­tor­skom istraživanju. Od 2002. do 2016. godi­ne pre­da­je kipar­stvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu na Kiparskom i Nastavničkom odsje­ku, a od 2016., kao vanj­ska surad­ni­ca, pre­da­je na kole­gi­ju Uvod u psi­ho­lo­gi­ju umjet­nos­ti. Izlaže u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu, te je u sklo­pu umjetničkih sim­po­zi­ja izve­la i traj­no pos­ta­vi­la neko­li­ko jav­nih ambi­jen­tal­nih ins­ta­la­ci­ja. Uvrštena je u izložbu Suvremeno hrvat­sko kipar­stvo u orga­ni­za­ci­ji Ministarstva kul­tu­re koja je pred­stav­lje­na u više europ­skih gra­do­va (2009. — 2011.). Članica je HDLU‑a, HZSU‑a te koor­di­na­to­ri­ca za Hrvatsku europ­ske mreže Sculpture Network.

Didier Douet (Nica, 1956.), skla­da­telj, reda­telj i glumac
Nakon susre­ta s Jean-Etienne Marieom, u okvi­ru Međunarodnog cen­tra za glazbeno
stva­ra­laš­tvo (CIRM) 1982., okre­će se eks­pe­ri­men­tal­noj glaz­bi te sura­đu­je na UPIC — u
Iannis Xenakisa. Zatim usmje­ra­va svo­ja istra­ži­va­nja pre­ma spek­tral­noj glaz­bi te prema
odno­su glazba/vrijeme, tada na nje­gov umjet­nič­ki izri­čaj utje­ču glaz­be­ni­ci poput: Luc
Ferraria, György Ligetia i Akira Tamba. Uglazbljuje pjes­nič­ke tek­s­to­ve na raz­li­či­tim jezi­ci­ma. Redovni je surad­nik Radio France i tele­vi­zij­skog kana­la Arte. Umjetnički je rav­na­telj FHRAKAT udru­ge čiji je cilj pove­zi­va­nje europ­skih umjet­ni­ka. Autor je dva­de­se­tak glaz­be­nih dje­la za kaza­li­šte te, u surad­nji s vizu­al­nim umjet­ni­ci­ma i kore­ogra­fi­ma, zvuč­nih ins­ta­la­ci­ja koje kom­bi­ni­ra­ju elek­tro­akus­ti­ku, ins­tru­men­tal i glas (Perpetuum mobi­le: The City (Galerija suvre­me­ne umjet­nos­ti, Nica – Izložba Andy Warhola), Saturne (sa sli­ka­rom Manuel Taraïom), Paris-Pékin i Parasites (s video umjet­ni­com Florence Aupic, Pariz), Gouttes mil­léna­ires (Lozère), Klaxophonie (Dan glaz­be, Nica), Calligrammes (surad­nja s Blechbläserquintett , Stuttgart), Narodjenia (balet, Ukrajinska naci­onal­na ope­ra, Kijev), La cha­ir des let­tres 1, 2, 3 (Bruxelles, Pariz, Nica), Espace – Vibrations 1 (s vizu­al­nom umjet­ni­com Natašom Markovinović, Zagreb).

Zahvale: Kolektiv Style Force

Foto: Jasenko Rasol