Kako sam naslov implicira, izložba Tamare Sekulić kojom se prvi put predstavlja u Splitu, ekološke je tematike i referira se, među ostalim, na propalu poljoprivredu u Slavoniji u kojoj autorica živi, zapostavljene zanate i problem genetski modificirane hrane. Rad se sastoji od dva dijela — video instalacije Zalijevanje i niza od sedam fotografija naziva Rebus. Na ideju rada autorica je došla sasvim spontano, u jednoj šetnji s psom obratila je pažnju kako obližnju ionako opustošenu zemlju obrađuju uglavnom stariji ljudi dok su mladi većinom ne zainteresirani naučiti poljoprivredne zanate. Iako je danas IT sektor u porastu i kao struka je izuzetno zahtjevan, primjećuje i čudi je kako mladi vrsno barataju tehnologijom dok osnovna znanja o obrađivanju zemlje nemaju. Upravo se rad Zalijevanje osvrće na taj problem. Radi se o instalaciji koja se sastoji od živih i plastičnih biljaka postavljenih u galerijski prostor dok se na zidu iznad njih nalazi ekran na kojem se u loop‑u prikazuje video snimka zaljevače iz koje neprestano teče voda. No naravno ništa se ne događa i prave biljke ne mogu opstati, s vremenom počinju venuti dok su plastične i dalje postojane. Tamara je htjela na sarkastičan način prikazati apsurdnost tehnološkog napretka koji bez obzira na sve mogućnosti koje tehnologija nudi ne može polučiti rezultate bez ljudskog inputa i utjecaja. Npr., možemo osmisliti najbolju aplikaciju za zalijevanje biljaka, no ako ne uzmemo zaljevaču u ruke i zalijemo ih, one neće preživjeti. Drugi dio rada čini serija od sedam fotografija koje čine vizualni rebus i čija je asocijacija jasna. Prikazane su injekcije s bojom te voće i povrće koje je na prvotnoj fotografiji blijedunjavo a na zadnjoj poprima čiste, jasne nijanse zelene, žute i crvene boje. Referenca je to na genetski modificiranu hranu kojom smo sve više okruženi. Kako bi hrana mogla biti kupcu privlačna i što duže opstati na tržištu u prodaji, u nju se ubrizgavaju raznorazne kemikalije koje potom unosimo u organizam. Nažalost, danas je sve teže pronaći ekološki uzgojenu hranu i već smo naviknuti na ovakvu vrstu gotovo artificijelne hrane, no ipak skoro ništa ne poduzimamo po tom pitanju. Kako Tamara kaže — što brže i jednostavnije, a nezdravije. Kroz ovu izložbu autorica želi ukazati na navedene problematike te je za nju ovo jedan vid borbe za očuvanjem prirode i zdravog načina života.
Tamara Sekulić rođena je 1991. g. Završila je školu za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku, a 2017. diplomirala na odsjeku likovne kulture — modul kiparstvo, Umjetničke akademije u Osijeku. Aktivno djeluje na raznim područjima vizualne i primijenjene umjetnosti. Uz umjetnički, bavi se još i likovno-pedagoškim radom. Također sudjeluje u raznim umjetničkim projektima, kiparskim kolonijama te radionicama, od kojih je neke kreirala i vodila. Članica je HDLU Osijek. Živi i radi u Osijeku.
